Stojan Ćelić
Već celu jednu deceniju Emir Dragulj u vlasti setne lirske inspiracije, izvlači plemenite otiske sa dugo, minuciozno rađenih ploča iskazujući, kako je to već dobro rečeno, jedinstven i originalan poetski svet. I tehnički i duhovno pređen je značajan put. I ranije pravi njegov materijal bila je duboka štampa. On ju je bogateći svoja sopstvena iskustva, bogatio iskustvima drugih, pristajući verovatno u najboljem trenutku, u trenutku obasjanja, da pravi oslonac, uzor koji se ne sledi direktno ali sopstvenim radom u visokom stepenu poštuje, bude nesumnjivo poštovanja dostojni Hamaguči, Japanac u čijem delu se izmenjeno sublimiralo nekoliko vekova japanske i kineske umetnosti. Tu negde je izvor u kome se na početku kupala i u koji je uranjala istokom i na drugi način, preko Bosne, opterećena mašta slikara koji je rano prepoznao neke bitne elemente svoga budućeg dela.
__________________________________________________________________________________________________________
Aleksa Čelebonović
Sa svojim poetskim raspoloženjima i karakterističnom tehnikom akvatinte, Emir Dragulj zauzima posebno mesto u okviru mlade generacije grafičara u Beogradu i Jugoslaviji. Posle prve serije njegovih grafika, usmerenih prema ekspresionističkom objašnjenju psiholoških pojava i neočekivanih situacija – stvorenih u periodu kada je umentik, oko 1967. godine, boravio u Belgiji – došao je brzo i odlučno period lirskog nadahnuća, u kome je Dragulj našao svoj lični put, kako u pogledu sadržaja koji su ga privlačili, tako i u umetničkoj realizaciji. Od tada, na njegovim grafikama živi jedinstveni i originalni poetski svet, koji se sve vreme obnavlja uz obilje tehničkih rešenja.
___________________________________________________________________________
Ljiljana Slijepčević
Emir Dragulj je do 1967. godine pripadao strukturalističkoj orijentaciji, kojoj su se priklonili mnogi umetnici njegove generacije. Već tada, naklonjen nekom konkretnijem, narativnijem izrazu, Dragulj se trudio da ukomponuje figuru u apstraktnu osnovu koja je imala izvesnu ornamentizovanu strukturalnost. Te grafike su sadržale direktne umetnikove impresije iz specifičnog trgovačkog ambijenta bosanske „čaršije“ (Otvoreni dućan, Posle podne u dućanu, 1966; Adžo, 1967).
__________________________________________________________________________________________________________
Meliha Husedzinović
Skoro će se navršiti deset godina otkako je Emir Dragulj imao svoju sarajevsku retrospektivu izložbu (Umjetnička galerija BiH, novembar 1989) Na toj izložbi vidjelo se svo bogatstvo jednog potpuno individualnog opusa. Individualnog zato što stoji izvan skoro svih stilskih modela koji su protutnjali umjetnošću otkako je Dragulj na njenoj sceni. Ako je bilo poređenja, onda je to bilo sa velikim Japancem Yozom Hameguchiem i to samo po sličnom odnosu prema temi mrtve prirode i sličnim tehničko–tehnološkim postupcima. Dragulj je na umjetničkoj sceni već više od 35 godina i svi koji su se bavili njegovim djelom, prepoznavali su u njegovom jeziku i poetici golemi prtljag emocija i uspomena na jedan osobeni etnički i kulturni milieu iz vremena dok ga nije bio zahvatio proces urbanizacije i raslojavanja tradicionalnih vrijednosti.
__________________________________________________________________________________________________________
Abdulah Sidran
Koliko već godina, u siromaštvu svome i neznanju, isti posao radi ruka pjesnika i ruka slikara? Koliko već godina, u neznanju stihove kazivajući, koračam istom stazom kojom korača naš Emir Dragulj, pod istom svetom zakletvom i prisegnućem: neka ne potone u mrak nesjećanja naša bol djetinjstva, drhtava ljubav za dom svoj, avliju njegovu, i sokak niz koji, eno, dolazi otac, s rukama pozadi, u brižnom stisku i zapetljaju? Neka živi taj tren u kom se djetinju moždanu koru i vijugu utiskuje spokoj predvečerja i lice bližnjega! Neka živi, da ga živa, otuda, još življim na papiru čini slikareva ruka – ruka koja se sjeća, ruka koja ne da da se zaboravi, koja svoje sjećanje urezuje u gledaočevo pamćenje, svoju ranu u njegovu dušu!
_____________________________________________________________________________________________
dr Ibrahim Krzović
Prije nekoliko decenija, umjetnici grafičari bili su rijetka pojava. Tada su na nekim izložbama crteži nazivani grafikom. Osim uskog broja poznavalaca grafike, muzeja i galerija, malo se ko interesovao za ovu vrstu rada umjetnika. Tako je bilo sve do početka šezdesetih godina kad se naglo mijenja odnos prema ovoj umjetničkoj grani. Odjednom se grafika nametnula kao primamljivo područje istraživanja i stvaranja za najmlađu generaciju umjetnika. Tada se i Emir Dragulj, započinjući studij slikarstva na Akademiji u Beogradu, sve više zanimao za grafiku.